U svakodnevnom životu, često se susrećemo sa
riečima. Pišemo, govorimo, čitamo, razmjenjujemo misli. Znamo da mnogi ljudi
dobro poznaju azbuku, abecedu, da znaju pravopis i gramatičke zakone. Ipak,
značenje riječi, dubina koju one nose, nije uvek očigledna.
Zar nije čudno kako možemo izgovarati riječi, a
da one ne izazovu nikakvu unutrašnju promjenu? Zar nije moguće reći nešto i ne
"čuti" ga zapravo? Riječi, same po sebi, nijesu ništa drugo do zvučne
ili vizuelne reprezentacije naših misli. Međutim, pravi smisao leži u onome što
te misli nose, u prostoru između riječi, u njihovom "skladu nizova",
kako kaže misao.
Naši razgovori i tekstovi često postaju puki niz
slova, organizovanih u fraze, rečenice i pasuse. No, tek kada se ove riječi
koriste sa pažnjom, sa potpunim prisustvom uma i srca, kada su im dodate
emocije i dublje značenje, postaju mostovi između duša. Slova mogu biti samo
zbir nesređenih djelova, ali tek kada postignu sklad, kada se povežu u
jedinstvenu cjelinu, riječi postaju moćne. Postaju instrumenti za stvaranje,
razumijevanje, povezivanje i transformaciju.
Zamislite harmoniju u muzici. Ako znate note,
možete ih odsvirati, ali prava muzika nastaje tek kada se one spoje u skladan
niz, kada se svaka nota savršeno uklopi u ostatak. Tako i riječi - same po sebi
su samo slova, ali kada se pravilno usmjere, uđu u skladnu i smislenu cjelinu,
tada postaju uistinu važne. Bez tog sklada, one gube svoju moć.
Vjerovatno je zato važno ne samo poznavati
riječi, nego i biti sposoban da prepoznamo njihov pravi ton, ritam i dubinu.
Tek tada možemo zaista komunicirati, ne samo sa drugima, već i sa samima sobom.
Tek tada riječi postaju nosioci stvarnog značenja, stvarne mudrosti.
U svijetu u kojem su informacije svuda oko nas,
važno je shvatiti da nije dovoljno samo poznavati značenje riječi. Važno je
moći prepoznati njihov sklad, njihovu harmoniju, jer jedino tada postaju
sredstvo duhovnog uzdizanja, sredstvo unutrašnjeg buđenja.
Da li smo spremni da slušamo te tihe harmonije
koje dolaze iz riječi? Da li smo spremni da ih doživimo ne samo sa našim umom,
nego i sa srcem? Ako to postignemo, tada će riječi prestati biti samo zvučni
talasi u prostoru. Postaće mostovi, putevi, otvori prema unutrašnjem svijetu.
