Svijet u kojem živimo se mijenja, neprestano se
preobražava, ali, nažalost, ne u pravcu koji budi nadu i ohrabruje. Kako se
navići na to da su materijalne stvari sve skuplje, a da su ljudi, kao da su
postali samo još jedan proizvod na tržištu, sve jeftiniji? U nekim trenucima,
čini mi se, sve oko mene svodi se na cijenu. Svaka stvar, svaka emocija, svaki
trenutak - sve se može procijeniti, izmjeriti, dobiti etiketu. No, šta je
cijena koju plaćamo za to?
Nekada su vrijednosti bile jasne. Poštovanje,
ljubav, čast, iskrenost - bili su to temelji na kojima se gradilo naše
društvo, ali i naša unutrašnja bića. Danas, međutim, te vrijednosti djeluju kao
da su na rasprodaji. Ako se nekada znalo šta znači biti odan, imati integritet,
voljeti i biti voljen, sada to sve postaje sve jeftinije, kao da se prodaje i
da je na sniženju. I dok stvari rastu u cijenama, ljudska bića, njihova
unutrašnja vrijednost, postaju sve manje vrijedna, kao da su izgubila svoju
autentičnost.
Emocije su posebno tužna stvar. Nekada su bile
izraz nečijeg unutrašnjeg svijeta, dubokih, neizmjernih osjećanja. Danas, pak,
emocije kao da su postale samo još jedna roba koja se stavlja na tržište. Kroz
društvene mreže, reklame, pop kulturu - emocije su na potpunoj rasprodaji.To
više nije stvar dubokih, suptilnih i intimnih iskustava, već instant
zadovoljstvo, površna kompenzacija, ili još gore - manipulacija. Daju se na
poklon, pokreću nas da kupujemo ili da činimo nešto, a da pri tome zaboravljamo
na stvarnu vrijednost koja stoji iza tih emocija. Kao da su postale tako
jeftine da im više niko ne pridaje istinski značaj.
I tu se postavlja pitanje: Kako možemo ponovo da
prepoznamo vrijednost u svijetu koji se sve više temelji na materijalnim
stvarima? Kako možemo da prepoznamo stvarne emocije kada su sve one stavljene
na prodaju? Da li je moguće, u tom svijetu, još uvijek postojati sa onim temeljnim
vrijednostima koje nas čine ljudskim?
Mislim da moramo da se sjetimo da prava
vrijednost nije u stvarima koje posjedujemo, niti u emocijama koje površno
izražavamo. Prava vrijednost je u tome da učimo da volimo punim srcem, da
poštujemo jedni druge, da ne zaboravimo koliko su iskrenost i odanost
dragocjeni. Vrijednosti nijesu na sniženju - one su u nama, u našim djelima, u
tome kako živimo svaki trenutak.
Ne možemo da se naviknemo na svijet u kojem su
stvari skupe, ljudi jeftini, a emocije na rasprodaji. Ne želimo da živimo u tom
svijetu. I dok svijet možda ide u tom pravcu, mi možemo odlučiti da se vratimo
suštinskim vrijednostima, onim neprocjenjivim stvarima koje nikada ne mogu biti
na popustu. To su ljubav, poštovanje, pažnja, istinska povezanost. Ne moramo da
se naviknemo na pojeftinjenje života. Mi možemo odlučiti da ga živimo sa punim
i istinskim vrijednostima.
