Svuda oko nas svijet se vrti. Učimo od malih nogu da trčimo, da jurišamo prema ciljevima, da prikupljamo, gradimo i skupljamo - u fizičkom, mentalnom, emocionalnom smislu. No, u toj neprestanoj trci, često zaboravimo da stanemo i pogledamo unutra. Zapravo, da bismo došli do stvarnog mira, moramo započeti unutrašnje putovanje.
Često na tom putu srećemo vlastite strahove,
nesigurnosti, nesvjesne obrasce koje nijesmo ni znali da nosimo. Ti izazovi
su, međutim, naši učitelji, jer nas vode ka dubljem razumijevanju. Svaka suza,
svaki trenutak sumnje, svaki pad postaje ne samo test, već i prilika za rast.
Kroz introspekciju i kontemplaciju dolazimo do pravog mira, onog unutrašnjeg, koji
nije zasnovan na spoljnjim okolnostima, nego na svojoj unutrašnjoj ravnoteži.
Ne tražimo smirenje u stvarima, jer ona su
prolazna. Ako težiš tome da posjeduješ sve, rijetko ćeš osjetiti mir. Ipak, mir
koji proizilazi iz dubokog unutrašnjeg bića, nikada se ne može oduzeti. On je
tvoj. I na kraju, ono što stvarno posjedujemo, u suštini, nijesu materijalni
objekti, nego stanje uma. To je prava sloboda.
Na tom putovanju, istinska mudrost je u tome da
se ne vezujemo nizašta - ni za uspjeh, ni za neuspjeh, ni za radost, ni za
tugu. Oni dolaze i prolaze, a mi ostajemo mirni, svjesni da je svaki trenutak
prilika za dublje povezivanje sa onim što jesmo, sa svojim izvorom.
Putovanje unutra je istovremeno i putovanje prema
duhovnoj slobodi. Kad shvatiš da je unutrašnja harmonija ključ svega, postaješ
slobodan od okova koje ti postavlja spoljnji svijet. Unutrašnja tišina postaje
tvoja snaga. I u toj tišini, izvor svega dolazi.
